Koješta
U bolnici sam upoznala jednu narkomanku. Osim anoreksije i drugih problema, djevojka je super lijepa i pametna.
No kad sam ja čula tu brojku seksualnih partnera, meni se zavrtilo u glavi.
I još ja pitam, pa jesi bar koristila prezervative? Kao da se to podrazumijeva da to djevojke moraju znati.
Je vraga. Ne zna gdje je osvanula, a kamoli da se sjeti prezervativa.
Priča njena je turobna. A jedini smiješan dio je kad je radila u Vinceku, a cijela smjena nadrogirana i pijana svo vrijeme.
Neću vam pričati detalje, ali ja tamo ne bi jela ni kolače, ni sladoled. A nemojte ni vi, zaboga miloga.
Kad se ušikaju, a uvijek imaju droge viška, iz zajebancije pošpricaju, pospu čak i koks što je fina droga.
Ima se, može se.. rezon je na dopu.
Od druge narkomanke sam pak imala cijeli Tečaj.
Kako sam znatiželjna, sve sam ispitala.
Naravno, te droge sve, šta ti srce hoće, bilo je i u bolnici. Ali nekako sam ja prestara za to i bojim se droge. I Djeca sa kolodvora Zoo je kod mene obavila pedagošku funkciju.
I interesantno je kako sve uvijek unesu koliko god da se stvari sve pregledavaju.
I koliko god pretresa bude, opet se vrati na staro.
Bila je i jedna starmala 55- godišnja Zagorka Jožica.
Ona je pak imala lošeg muža, pa se pokušala ubiti tabletama za srce i drugim.
A način na koji ravnodušno Jožica gleda Večeru za pet je zastrašujući.
Mirno, hipnotizirano.
Zato su mi draži mladi koliko god bili odvaljeni. Nekako su normalniji. Psuju, viču, posvade se.
A babetine se samo pogledavaju.
Pretpostavljam da je isti takav princip i u zatvoru. Jer ovo i jest zatvor. Zaključan si.
Fuko Mišel je o tome pisao. O panoptikumu.
Interesantno je bilo i mučno u podmornici. Jedan autist stariji maše rukama i cijeli dan čeka da krene u školu. Od jutra do mraka.
Ne znam šta bi vam smiješno ispričala da tema nije turobna jer sam čula toliko smiješnih i apsurdnih situacija.
Npr. Romkinja bogata jako ima muža narkomana. I onda popizdi na njega i sjekirom ga gađa i istuče ispred kuće. A metar i žilet, 45 kg.
Lijepa ko anđeo. Ubije Boga u mužu.
Ona meni veli: Nataša, ja sam psihopat.
Ja se opirem i kažem: Nisi, ne znaš ti šta je psihopat.
Veli: Jesam, jesam, vjeruj mi.
I onda ispriča još svog života i ja shvatim da su psihopati male bebe za nju.
Uh, živote, što si zanimljiv i krvav, jbt! Ovo je ludilo super!
OdgovoriIzbrišiUklapa se u globalno ludilo.
Idemo, pičimo u propast i uživamo u tome!!!
Upravo to. U ludilu ima ljepote... Ali moraš biti lud da bi to vidio. Ili nadrogiran. Drugačije se ne može uživati u ludilu.
IzbrišiMožda nije ok ali ja sam se dobrano nasmijala dok sam čitala tvoj post.
OdgovoriIzbrišiVinceka ću sigurno na daleko i naširoko izbjegavati hehehehe.
A ona Romkinja, ajmeeeeee jadan njen suprug hahahaha...Super post. Bravo. Lp
Ma je ok. Htjela sam nešto smiješno napisati, ali baš nisam duhovita.
IzbrišiVaraš se, itekako si duhovita. Sviđa mi se kako pišeš...
Izbriši"Kakva divota uživati u svim blagodatima truleži, to zna samo onaj tko se raspada", citirao sam nedavno u postu starog Reinhofera, viš, nemam pojma jel još živ ili je već klasik. Tako i kod ovih tvojih. Inače na jednom seminaru sam bio u grupi koja se družila s anoreksičarkama, ovim baš nije bilo do seksa ;). A prijatelj mi završio na sličnom mjestu, na Rabu, na grupnoj psiho terapiji se družio s pjevačem A.V., kaže tip je faca, kuži i dobru mjuzu, zadnji kojeg bi očekivao na psihijatriji, sve nešto naopačke, jedino sam ja bio tamo gdje trebam biti :D
OdgovoriIzbrišiNa Rabu je pola Hrvatske bilo. To je jako dobra bolnica. Imaš tamo žena koje su ovisne o Brufenima. Po 200 Brufena dnevno piju. Uspješne, zgodne menađerice. Tko ima problema sa drogom, Rab je najbolji. A. V. je super lik, čula sam već. :))
IzbrišiNe dam te ovoj Leoni Glembaj kad nije Laura onda ništa.....Ti si moja Nato
OdgovoriIzbrišiLeona je super. Nemoj biti opet ljubomorna. Ja sam tvoja privatna, ali moram se i sa drugima družiti. ❤️ :)) Kiss
IzbrišiUostalom, znaš da tebe najviše volim i da uopće nemaš konkurenciju. Stoga...
IzbrišiZanimivo pišeš uvijek, volim te čitat!
OdgovoriIzbrišiHvala!
Izbriši