Bolnica
Prije dva dana sam se vratila sa psihijatrije u Vrapču. Prvo sam bila u intenzivnoj njezi, prvu noć. To je u podrumu. Muško ženski odjel. Svi najgori slučajevi nadrogiranosti, psihoza, pokušaja suicida, rezanje kod mladih djevojaka, autisti, svi nosimo u podmornici. To su 4 sobe u staklu i u sredini par stolova za jelo. Ispred njih je u staklu soba za sestre, doktore i med.tehničare koji te motre. Skineš se, pregledaju ti tijelo da nema ozljeda i dobiješ piđamu ili si u svojoj ako si je ponio. Med.tehničar spava na sred prostorije iako su muškarci zaključani cijelu noć da ne bi bilo problema. Bio je jedan Božo, 75 godina mu je, na heroinu je. Border Line je najčešći kod mladih djevojaka i rezanje.Nije mi prvi put, ali uvijek je puno krvi. Onda sam išla drugi dan na odjel na 1 kat. Tamo je 20 cura, žena i baka. Zaključane smo. I smijemo pušiti u dnevnom boravku gdje jedemo i družimo se te pušimo i pijemo kavu. Upoznala sam dvije krasne Ciganke. Jednu dosta stariju, a jednu mlađu od mene. Obje su lijepe i uredne, pametne. Mlađa Manuela govori 5 jezika. Tečna je u njemačkom, engleskom, talijanskom, romskom i hrvatskom. Starija ima 8 divne djece i bezbroj unučadi, a muž joj je Zagorac. Cijeli život radi, a udala se sa 20. Upoznala sam puno narkomanki, osoba sa ADHD, i anoreksičnih djevojaka koje su tamo jer ne postoji odjel za probleme prehrane. Svima je zajedničko da se režu. Hrana je bila solidna. Odjel je uredan. Osoblje je ok. One priče da u Vrapče sestre tuku pacijente nisu uopće istinite osim ako netko nije agresivan, pa ih osoblje mora vezati i umiriti. Sestre su tople i brižne, kao i med.tehničari. Čula sam puno teških ljud. sudbina i mnogo korisnih savjeta dala, a upitali su me: Koja je tvoja priča? Tj. šta se tebi desilo da si ovdje?
Nisam ništa odgovorila, osim da sam i ja ranjena.
Jedne zore sjedimo Iskra, Miki i ja budne i pijemo kavu i pušimo. Kad ih nečije sobe miris trave i to joint čisti bez duhana. Rastvorila sam prozore u dnevnom boravku, a veče prije toga su se šakom i kapom dijelile tablete koje nisu terapija. Cijeli stol je ukrug popio osim mene. Ima i cuge.
Med.brat mi pregledava stvari nakon posjete muža i kaže mu: Moramo. Jako su kreativni. :)
Ja sam na tjedan dana pobjegla iz svog života. Bilo je poučno i potresno i lijepo.
Sada sam na slobodi, a u ponedjeljak krećem sa online Dnevnom bolnicom.
Puno mi je bolje sada jer sam bila u bolnici nego prije. Opuštena sam. Ali život mi je neizvjestan. Ako se mužu šta desi, roditelji su stari, djece nemam, prijatelja nemam, sestra ima svoj život, moja najvjerojatnija sudbina je umobolnica do kraja života. Krv mi se ledi od jeze.
Ako mislite da imate brige, promisliti stoput jel se treba živcirati, pa i rak ili slično.
Ništa nije hororično kao moj vjerojatni scenarij.
Nepredvidiv je život i niti jedan scenarij nije vjerodostojan, pogotovo oni najlogičniji. Kad mi jenajviše bio potreban novac pojavila se niotkud moja bivša učenica i ponudila mi prijevod s njemačkog jezika za poznatu korporaciju koju su upravo bili preuzeli Austrijanci, ne smijem je imenovati jer je strogo zabranjeno u ugovoru. Jedna draga osoba mi je završila na psihijatriji. Najbolje je bilo kad mi je dojurila ispričati priču koju su obrađivali u dnevnoj bolnici, tu priču sam prije par dana preveo za rad na seminarima korporacije, i meni se odmah jako svidjela ;)
OdgovoriIzbrišiDa, i to sam naučila odavno. Da na kraju najveća briga postane nepostojeća, a problem se stvori na skroz drugoj relaciji. Drago mi je zbog tvoje priče. Pozz!
OdgovoriIzbrišiŽivjeti u strahu je strašniji od onoga čega se bojimo. Život je toliko nepredvidiv, a mi smo jači nego što vjerujemo. Sva sreća da se naše projekcije budućnosti od koje strahujemo možda nikada neće ostvariti.
OdgovoriIzbrišiNajteže je osloboditi se straha. a on nas uništava, blokira, oduzima krila za let i sprečava živjeti.
Jel to priča ili ispovjest? Tako me pero u šaci na blog.hr-u znao "zajebat" kad bi objabio priču pisanu iz prvog lica da bi se ispostavilo da je priča a opet tako realistično ispričana. Inače imao sam prijatelja koji je pacjent Vrapča ne znam detalje ali njegov slučaj konkretno pokazuje da psihijatri uglavnom samo klikaju na recepte bez da stvarno rade na tome da se stanje popravi ali to je slučaj iz mog neposrednog iskustva koje se vidlo kod njega. Gadno je to kad život ide u konstantnom strahu.
OdgovoriIzbrišiOvo je ispovijest. Baš sam se vratila iz bolnice u utorak. Doktori su izvrsni. Imala sam predrasude. Međutim, dobila sam dr koji je smanjio lijekove i dao puno podrške i suosjećanja. U sigurnim sam rukama. :)
IzbrišiSad polako i sabrano dan po dan. Raditi na sebi i ne misliti što bi bilo kad bi bilo, ili kako će biti. Budućnost nije zacementirana i sve može dobro završiti. Treba raditi sada da nam bude bolje sutra. Lp
OdgovoriIzbrišiveliki korak u svakoj bolesti je svijet o stanju u kojem jesi. Vidjela sam da te dugo nema na fejsu i pretpostavila da ne možeš , ne da nećeš. S terapijom ti si mojsa kraljica.................AnnaB
OdgovoriIzbriši