Modrobradi
U zelenom raju Kupe
mreža je amforastih žilica koja se grana ispod porozne, tanke kože.
Čovjek te poželi udomiti zbog krhkog tena.
Zato ću te usvojiti poezijom.
Postati ćeš mi sin.
Prije počinka ću misao o tebi
staviti u kolijevku navrh dlana.
Njihati te dok se misao uspava.
Tako ćemo ja i ti, moj sin, svjetlonoša,
biti luka nedogođenih obitelji.
I moj nerođeni sin više me neće dozivati,
pored ovog visokog, izduženog momka.
Možemo objedovati pastrvu i salatu,
poškropljenu gustim, otočkim uljem.
I sir boje sutona.
Za stolom neispisanog blagoslova,
reći ćeš:
Majko, žurim! Pritisnuti mi poljubac u čelo i odletjeti sa svojom crvenokosom, medenom Marijom u život.
Ah............, nedogođeno, nerođeno, ...........eh
OdgovoriIzbrišiMa, to je samo poezija. U književnosti se taj motiv vrti stoljećima. Ništa nova. Ja ne žalim ni za čim, niti treba žaliti. Samo tako pišem jer sam navikla tako pisati. :))
Izbriši