Prije dva dana sam se vratila sa psihijatrije u Vrapču. Prvo sam bila u intenzivnoj njezi, prvu noć. To je u podrumu. Muško ženski odjel. Svi najgori slučajevi nadrogiranosti, psihoza, pokušaja suicida, rezanje kod mladih djevojaka, autisti, svi nosimo u podmornici. To su 4 sobe u staklu i u sredini par stolova za jelo. Ispred njih je u staklu soba za sestre, doktore i med.tehničare koji te motre. Skineš se, pregledaju ti tijelo da nema ozljeda i dobiješ piđamu ili si u svojoj ako si je ponio. Med.tehničar spava na sred prostorije iako su muškarci zaključani cijelu noć da ne bi bilo problema. Bio je jedan Božo, 75 godina mu je, na heroinu je. Border Line je najčešći kod mladih djevojaka i rezanje.Nije mi prvi put, ali uvijek je puno krvi. Onda sam išla drugi dan na odjel na 1 kat. Tamo je 20 cura, žena i baka. Zaključane smo. I smijemo pušiti u dnevnom boravku gdje jedemo i družimo se te pušimo i pijemo kavu. Upoznala sam dvije krasne Ciganke. Jednu dosta stariju, a jednu mlađu od...
Tko je izgubio nokautom? metaforički.
OdgovoriIzbrišiNavijam Za Liviju L. jer je dobro kazivala.
Možda i dr. Kenan, koji je divan i krasan, a ne samo jer je izbosne , po priči.
Guru, uzor, ma kakvi, odrasli smo ljudi.
Pozivam te da slobodno pišeš svoja razmišljanja pod bilo kojim postom. Sve me zanima i veseli. Šta god ti padne napamet, koja god tema. Baš si mi ljekovito nešto. A to mi je potrebno. Dr. Kenan je premili čovjek. :))
IzbrišiSvijetlo bistro jutro
OdgovoriIzbrišiza dah dušu dalo.
Ovi trenuci dobro znaju
( kad češće bi se znalo)
da ovo, samo malo,
jest najljepše, najdraže, najslađe
biti u svijetu u Bogu.
anonimno
Ostaviš me bez daha sa ovim. :)
Izbriši